
Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina pravu revoluciju u vezivanju mušica, upotrebljavajući jelensku dlaku, izazvao je američki ribolovac Don Gapen.
Malo je veštačkih mušica koje imaju tako brojno i raznoliko „potomstvo“ kao što je Muddler Minnow. Tokom šezdesetih i sedamdesetih godina 20-tog veka ona je izazvala pravu revoluciju u vezivanju mušica, šireći upotrebu izuzetno korisnog materijala kakav je jelenska dlaka. U originalnoj verziji ona se vezivala od sledećih komponenti:
Udica: za strimere 3x duga, obično Mustad 9672, veličina 4-10
Telo: zlatna lameta
Krila: dva snopića dlake iz repa jelena (prvo beli, a preko njega smeđi), preko dlake dva simetrična isečka sa krilnih pera bronzaste ćurke
Glava: zimska dlaka jelena, ošišana u okruglu glavicu
Uspeh ove neuobičajene mušice u ribolovu doveo je do stvaranja velikog broja njenih verzija. Treba imati u vidu da je Muddler uveo dve inovacije u vezivanje mušica:
1. korišćenje zimske dlake jelena (srna i drugih srodnih životinja),
2. šišanje te dlake da bi se dobili različiti oblici, po želji vezača.
Zbog toga je od ove mušice nastalo više grupa novih mušica, od kojih su neke danas zastupljene u skoro svakoj mušičarskoj kutiji, na rekama širom sveta. Ako je reč o upotrebi jelenske dlake, postoji ogroman broj mušica koje koriste taj materijal, najčešće za krila. Jelenska zimska dlaka ima unutrašnjost koja izgleda kao neki prirodni policelon i u njemu sićušne ćelije sa vazduhom, čiji je smisao u boljoj termičkoj izolaciji, odnosno zaštiti životinje od zime. Struktura dlake omogućuje joj da dobro pliva, kao i da se na specifičan način „rascvetava“ na udici, čime postaje moguće pravljenje raznih oblika, kao što je glava Muddler Minnow-a. Mali problem je da plivajuća dlaka baš nije najbolji materijal za vlažne mušice i strimere, ali taj problem se lako rešava otežavanjem.
Mnogo je mušica kod kojih se jelenska dlaka koristi samo kao materijal za krila.
Druga grupa „naslednika" Muddler Minnow-a su mušice kod kojih se vezuje i karakteristična glavica od jelenske dlake. Još šezdesetih pojavile su se dve mušice (imitacije popca i skakavca sa reke Letort). To su vrlo pojednostavljene verzije originalnog Muddler-a koje se prave samo od vunenog tela i jelenske dlake, koja istovremeno služi kao krilo i kao materijal za glavicu. Jednostavnost ovih mušica ne treba da prevari. One su odlične i na njih su prevarene mnoge krupne pastrmke. Posle ovih prvih pokušaja, usledile su daleko kompleksnije imitacije skakavaca koje su se oslanjale na Muddler - tradiciju.
Teško bi bilo sve nabrojati ali se dve mušice legendarnog Dave Whitlock-a ne mogu zaobići: to su Daves Hopper i Whit Hopper. Iako su danas sve raširenije imitacije od raznih sintetičkih materijala (sunđeri, pene), ove mušice su i dalje veoma popularne...